Svako od nas ima potrebu da bude prihvaćen od strane drugih i da pripada nekoj grupi. To je egzistencijalna potreba, koja je najviše izražena u tinejdžerskom periodu. Iz tog razloga, mladi se često ponašaju na socijalno poželjan način, kako bi se prilagodili svojim vršnjacima i bili cenjeni. Pod socijalno poželjnim ponašanjem podrazumevamo sve ono što većina tinejdžera radi i na taj način svoje ponašanje nameću onim pojedincima koji su povučeni ili teže stiču prijatelje. Osetljiviji pojedinci mogu osetiti da nisu dovoljno dobri, ako se ne ponašaju ili ne oblače kao svoji vršnjaci, ne slušaju istu vrstu muzike itd.
U današnje vreme, deci je od najranijeg perioda mnogo toga dostupno, u odnosu na ranije. Kako se menja vreme, menjaju se uslovi života, ali i interesovanja dece, Igranje žmurke i različitih igara sa loptom umnogome su zamenili digitalni sadržaji na društvenim mrežama i video igrice. Mladi sve manje imaju živog kontakta sa vršnjacima i njihova komunikacija svodi se na dopisivanje putem aplikacija na telefonu.
Kroz detinjstvo, roditelji nas oblikuju i naši prvi uzori jesu roditelji i bliski članovi porodice. Mi učimo po modelu, pa tako posmatramo šta rade naši roditelji i značajni drugi i to usvajamo kao ispravno. Dok smo mali, mnogo više gledamo svoje roditelje i njihovo ponašanje, nego što slušamo šta nam govore.
U periodu adolescencije kod mladih se menja pogled na svet, postaju buntovniji prema roditeljima, a više se okreću ka vršnjačkoj grupi i prijateljima poklanjaju poverenje da ih usmeravaju.
Pored toga, naši idoli mogu biti neke poznate ličnosti-sportisti, glumci, pevači itd. Kada imamo idole, imamo neki vid sigurnosti i orijentacije, njihova zanimanja nas motivišu da se i sami trudimo da bismo sutra bili kao oni. Na osnovu toga koga mladi biraju za idole i uzore možemo imati uvid u društvenu zajednicu, sistem vrednosti i kulturne obrasce.
Važno je da ne zaboravimo na individualne razlike i na činjenicu da nam neke glumice ili sportisti mogu biti simpatični, ali da nemamo iste predispozicije, a i resurse da bi u budućnosti bili poput njih. Uz to, ne smemo zaboraviti da svaka uspešna osoba nije uvek onakva kakva je predstavljena u medijima. Sigurna sam da velika većina ljudi jeste jedino u svojoj kući potpuno opuštena, bez da razmišlja u kakvoj je odeći, da li je frizura na mestu i slično.
Iz tog razloga je važno negovati sopstvenu autentičnost, baviti se mentalnim zdravljem i prihvatiti sebe onakvi kakvi jesmo. U redu je da imamo uzore, ali ne i da ih slepo pratimo. To što neko pripada svetu poznatih ne znači da sve radi ispravno.
U vremenu virtuelne stvarnosti, mladi često ne razmišljaju kritički i na taj način vrlo lako im se od strane okruženja nametnu pogrešni idoli, a samim tim i pogrešne vrednosti. Svrha idola ili uzora jeste da nam budu inspiracija, da nas motivišu da radimo na sebi, a ne da im se samo divimo.
Nazad na blog